Časopis "Mishpocha" je glasilo Svjetske Federacije Holokaust preživjelih - WFJCSH. Ovaj broj (Winter 2011) posvećen je promjenama u organizaciji uz vijesti o prošlim i budućim konferencijama, koje se u pravilu održavaju jednom godišnje.

Uvodni, kurtoazni , članak je napisala predsjednica Stephanie Selzer u kojem zahvaljuje za prošle konferencije i najavljuje nove- u Varšavi ove godine. Slijedeći članak pod nazivom "New Era, New Name", objašnjava promjenu imena ( i sastava) ove velike svjetske organizacije u kojoj se nalaze preživjeli Holokausta iz četrdesetak zemalja širom svijeta.

Nadajmo se da će ove promjene , koje zapravo sankcioniraju postojeće stanje, doprinijeti boljem razumijevanju i suradnji među članicama iz raznih dijelova svijeta. U tu su organizaciju sada i zvanično uključene nove generacije-djeca Holokaust preživjelih-  a organizacija ima novo ime "World Federation of Jewish Holocaust Survivors and Descendants".

Naša organizacija je naravno glasala za  ovu promjenu koju iz evropske perspektive moramo i  komentirati. Moramo se podsjetiti na različiti razvoj američkih i evropskih organizacija Holokaust preživjelih.

Pred četvrt stoljeća počele su se udruživati organizacije  u Americi koje su okupljale osobe koje su u dječjoj dobi preživjele Holokaust, porijeklom iz Evrope ali  su zatim živjeli u Americi ("Child survivors" i "Hidden Children") koje se kasnije ujedinjuju u World Federation of Jewish Child Survivors of the Holocaust.

Tu dakle nisu bili uključeni ni oni koji su kao stariji uspjeli preživjeti logore i progone, a nisu uključena ni djeca, nove generacije, koje su se u međuvremenu rodile.

To je osnovna razlika u odnosu na  organizacije preživjelih koje su se razvijale u Evropi, u kojoj su ostali živjeti Židovi preživjeli Holokaust ( i kao odrasli i kao djeca) - ostaci ostataka nekada velike židovske populacije. Zbog tih razlika  smo i osnovali našu "European association of Holocaust survivors" - EUAS., čiji je generalni sekretar dr. Melita Švob.  Zbog toga se i borimo za svakog novog člana osobito iz tzv Ex-Yu, koji imaju slične probleme kao mi.

Kao potpredsjednica WFJCSH i to iz  Istočne Evrope- često sam upozoravala na razlike  i specifičnosti kojima su izloženi Židovi u Istočnoj Evropi,  koji su dugo bili marginalizirani i zapostavljeni.

O tome je prilika za raspravu na predstojećoj konferenciji u Varšavi od 19. do 22. kolovoza 2011. pa nastojimo da se raspravi  pitanje položaja Židova u Evropi , pitanje povratka imovine  uz opomenu na rastući anti-semitizam ( anti-izraelizam).

Vjerojatno će se na konferenciji potencirati situacija u Poljskoj ,jer se  Konferencija održava tamo, a i veliki broj Židova u Americi i Izraelu te  u raznim židovskim  međunarodnim organizacijama su porijeklom iz Poljske.  Sigurno je goruće pitanje i  teški položaj Židova u Bjelorusiji i zemljama bivšeg SSSR-a.

Još je jedan vrlo značajni članak "About the Claims conference" ( od Stefanie Selzer koja je član odbora Claimsa u ime organizacije WF). Veći dio  članka je posvećen opravdavanju Claims organizacije  za pronevjere koje su se desile, odnosno za kasno reagiranje na očito dugogodišnje nepravilno iskorištavanje fondova u milijunskim iznosima.

Njemačka vlada, s kojom svake godine pregovara Claims konferencija (za to je i osnovana) povećala je ove godine iznos kako bi pojačala njegu  ( u kućama) osoba koje su preživjele Holokaust, i (neznatno) povećala njihove penzije.

No tu se nalazi i druga pozadina- povećanje dolazi od prodane imovine Židova koji su živjeli u Istočnoj Njemačkoj ( i stradali u Holokaustu). Da bi se ta imovina mogla iskoristiti za poboljšanje života  Holokaust preživjelih širom svijeta - zaustavljeni su procesi povratka imovine nasljednicima Židova Istočne Njemačka. Sada i nama postaje jasnije zašto se Svjetske Židovske organizacije više deklarativno nego stvarno bore za povratak imovine koja je od životne važnosti Židovima "istočne Evrope".

Dugo je trebalo da se Židovi Istočne Evrope (iza tzv.željezne zavjese) izbore za jednake CEEF penzije ( s preživjelima koji se nalaze u zapadnim zemljama) , kojoj su nepravdi-kako se nedavno saznalo - kumovali i tadašnji rukovodioci Židovskih organizacija koji su se bojali da penzije umjesto preživjelih uzmu komunističke vlade (što je i bila realna mogućnost).

Sada nam predstoji borba- da se preko naših internacionalnih organizacija - Evropske i Svjetske, izborimo za povratak oduzete imovine- te je zbog toga važno ne samo da smo članovi tih organizacija,  nego da i aktivno sudjelujemo u kreiranju njihove politike i donošenju odluka.