Prilažemo sažetak predavanja dr. Melite Švob na "Panelu" o anti-Semitizmu
World Federation of Jewish Child Survivors of the Holocaust
«Remember the past, be happy today» Varšava, kolovoz 19 – 22, 2011
Pannel "Anti-Semitism
and other issues in Today's Europe"
Moderator: Steven Adler (USA)
Sudjelovali su: Hania Rosenberg (Švedska), Max Arpels Lezer ( Nizozemska), Philip Sonntag ( Njemačka) i Melita Švob (Hrvatska).
Melita Švob
Slušamo gotovo svaki dan o nekom novom anti-Semitskom incidentu na mjestu i u vrijeme kada to više nismo očekivali i nakon što smo , mi koji smo preživjeli Holokaust, vjerovali da je nestao iz Evrope.
Vjerovali smo da je strahota Holokausta dovoljan podsjetnik, da je dovoljno da imamo Dan sjećanja na Holokaust, edukaciju o Holokaustu, muzeje , arhive i publikacije, konferencije i deklaracije ,
ali očito je da njegovanje uspomene na Holokaust ne može biti dovoljno za borbu protiv anti-Semitizma i ne može biti zamjena za druge oblike djelovanja, koje smo možda zanemarili.
Pokušaj da se borba protiv anti-semitizma podigne na međunarodni nivo i internacionalne organizacije obično završava izvještajima, konferencijama i deklaracijama...
Jedna od ključnih bila je konferencija « International forum on the Holocaust» 2000. godine u Stockholmu i njena deklaracija.
OSCE – organization for Security and Cooperation in Europe, sakuplja informacije i traži zaštitu ljudskih prava u pojedinim državama, ali se obično takovi vežu uz druge oblike netolerancije,, rasizama, islamofobije, ksenofobije i posvećuje im se različiti nivo pažnje.
Održane su konferencije u Berlinu, Bukureštu, Cordobi. Jedna od novijih akcija je Pariška konferencija o povećanoj upotrebi nterneta za širenje anti-semitizma i drugih oblika netolerancije i mržnje, a najnovija je deklaracija vjerskih lidera (Kršćana,Židova,Muslimana i Budista) u Brusselsu (EU) protiv islamofobije i anti-semitizma u Evropi.
Publiciraju se godišnji izvještaji kao «Annual Hate Crimes»,» Education on the Holocaust and Antisemitism", "Hate crime Laws», "Guides" ) I Evropska unija organizira svoja tijela (European monitoring centre on rasism and Xenophobia EUMC, Union Rights agency, University center for research on Antisemitism in Berlin itd.)
ali one uglavnom prate konzekvence, a ne i uzroke novog antisemitizam, koji se prenosi u Evropu sa Srednjeg istoka i promovira preko Islamista.
I Council of Europe radi na rezoluciji koja osuđuje anti-semitizam i ima tijelo koje će nadgledati pojave rasizma i netolerancije. Osniva se Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) koja u 2010. donosi tri programa aktivnosti ( za izvještaje po zemljama, tematske izvještaje i angažiranje civilnih društava).
Uz napore tih organizacija vežu se i American Jewish Committee, European Jewish congress, stvara se Tandis (Tolerance and Non-discrimination information system« - baza podataka o nacionalnim zakonima protiv «hate crimes».
Donose se u UN , u generalnoj skupštini (General Assembly) rezolucije o
«Holocaust commemoration and Holocaust denial»
Konferencija u Brusselsu
2009, u kojoj su sudjelovale židovske zajednice i britanski muslimanski lideri , fokusirala se na Muslimanski anti-semitizam.
No to sve izgleda da ima malo efekta jer anti-semitizam u Evropi raste, a borba nije ni kontinuirana ni konzistentna. Nisu dovoljni samo anti-rasni zakoni već i njihova primjena, anti-semitizam se ne može rješavati samo kažnjavanjem i represivnim mjerama .
Stari antisemitizam se vratio, iako u drugim oblicima i često pod izlikom «anti-izraelizma». Židovi su sada «opresori» nad bespomoćnim Palestincima - slika Holokausta se izvrće- a Židove nazivaju nacistima, i neke Izraelske lidere Hitlerom.
I dok uspomena na bespomoćne Židove, žene i djecu koju su ubijali u logorima i palili u krematorijima može još uvijek izazvati suosjećanje , u isto vrijeme Evropa opet postaje mjesto gdje se pale sinagoge (Grčka), oštećuju ih u Poljskoj, Švedskoj, Mađarskoj, Francuskoj , oskvrnjuju se židovska groblja, židovske škole čuva policija, antisemitski slogani su na sportskim događajima.
Bilježi se porast anti-semitskih izjava u štampi, u društvenim mrežama, Internetu, židovski đaci se teroriziraju u školama, studenti u kampovima. iz nekih mjesta u Švedskoj (Malmo) iseljavaju se Židovi pod pritiskom terora muslimanske populacije, koje sada u Evropi ima oko 10 milijuna i stalno raste.
Ponovno se govori o "svjetskoj uroti Židova "i njihovoj premoći i utjecaju čak i u zemljama u kojima Židova više gotovo nema.
Ne postoji distinkcija između kritike izraelske politike i anti-semitizma i anti-Izraelizma.
Svaka ekskalacija sukoba na Srednjem istoku odražava se eskalacijom anti-Semitizma u Evropi. Demonizira se svaka akcija Izraela, pa i humanitarna npr. prilikom pomoći Haitiju.
U Evropi se bojkotiraju židovski dućani, izraelski proizvodi, čak i izraelski znanstvenici, gotovo da se traži od Židova u Evropi da se odreknu Izraela i postanu «lojalni» građani Evrope.
Anti-semitizam se veže uz desne i lijeve političke partije , uz pokrete za zaštitu ljudskih prava, opravdava se slobodom govora, slobodom medija, zahvatio je institucije, političke partije i njihove lidere.
Javlja se u zemljama u kojima su desetljećima vladali totalitarni režimi - fašizam i komunizam. Javlja se u zemljama koje su nekada bile vezane uz nacističku Njemačku i u kojima su čak domaći nacisti sudjelovali u Holokaustu, i gdje danas ponovno uzdižu njihove vođe , osnivaju neonacističke partije i osuđuju anti-fašizam (i Židove kao borce protiv fašizma).
Javlja se u tranzicijskim zemljama istočne Evrope u kojima su obnovljene židovske zajednice s nepovoljnom demografskom strukturom, ostale bez vraćene otete imovine koja bi im omogućila normalni rad, te većinom ovise o humanitarnim i drugim akcijama međunarodnih židovskih organizacija.
Javlja se u demokratskim zapadno- evropskim zemljama u kojima se dozvoljava teror muslimanske rastuće populacije nad Židovima u još relativno velikim zajednicama, ali u kojima raste nesigurnost i počinju nove migracije ,
no da li je bijeg rješenje za anti-semitizam u Evropi.
-------------------------------------------------------------------------------
Prilažemo i osvrt na konferenciju u Varšavi poslan za časopis "Mishpoha" u SAD.
Melita Švob, Zagreb, Hrvatska
Varšavska konferencija 2011 - konferencija za pamćenje
Biti na konferenciji u Poljskoj ne može se usporediti ni sa jednom drugom konferencijom.
Nije u pitanju samo ogroman napor američko-poljskog tima uložen u dobru organizaciju konferencije, veliki broj učesnika i razmatranih tema i problema, susret svih generacija i nacija, brojna događanja, promocije, predavanja, koncerti…
U pitanju je nešto sasvim drugo.
Vidjeti groblje bez grobova, zgradu ješive bez učenika, sinagogu bez Židova , obići samo ostatak zida nekadašnjeg Varšavskog geta danas nakrcanog soc-realističkim zgradama ili naći prikaz nekadašnjeg židovskog života u Poljskoj kao muzejski eksponat - strašni je dokaz pustoši koju je ostavio Holokaust u predratnoj najbrojnijoj židovskoj populaciji..
Možda to sve postoji i u drugim pa i mojoj zemlji , gdje mi . povjesničari tumače kako je izgledao židovski Zagreb u kojem sam odrasla, ili gdje prolazim kraj kuće u kojoj sam živjela, a ne mogu je povratiti. No, tokom vremena pomirenje i oprost utječu da se nastoji zaboraviti ružna prošlost i pusti da život teče dalje.
Ali obilaziti jeziva .mjesta ubijanja Auschwitza, Majdaneka i osjetiti kako je tamo možda ostao samrtni krik nekog iz tvoje obitelji ili mu se možda ostaci nalaze u hrpi pepela skupljenog iz polja oko Majdaneka - to je doživljaj kojeg možemo osjetiti samo tamo i samo mi, preživjeli, kada molimo kadiš zajedno sa brojnim učesnicima poljskog porijekla koji su se došli pokloniti uspomeni i sjenama svojih ubijenih predaka.
Izvrsna organizacija konferencije , odlična atmosfera, veliki interes za odabrane teme, kvalitetna predavanja,
dokaz su vitalnosti naše Svjetske federacije i pravih odluka donesenih u posljednje vrijeme, a među njima bila je i odluka da se ova konferencija održi u Poljskoj.
|
|
|