Najprije smo slavili zajedno sa Domom Lavoslav Schwarz, gdje su naši stari prijatelji (kojih je svaki puta sve manje), svečano odjeveni , u okićenoj sali, uz odličnu večeru, saslušali predavanje i molitvu, te na kraju "puhanje" u rog našeg rabina Luciana Moše Prelevića.
Zatim smo se, po strašnom pljusku i uz tutnjavu gromova ( vjerojatno zato što ranije napuštamo dom) preselili u Općinu u Palmotićevoj, koja je bila prepuna "od podruma do tavana".
Nakon službe u sinagogi , ponovno smo slušali rabina koji je dan započeo u vrtiću, zatim u Domu, pa omladini, pa "geri klubu" i konačno je u "zanosu" govorio malo hrvatski, malo engleski, malo hebrejski , pa puhao u rog, ali isplatilo se čekati na večeru - naše su domaćice nenadmašive
Tek kada se sakupimo vidimo kako smo jedna velika obitelj, tu su generacije, tu su naša djeca, unuci pa i praunuci...
Samo na II. katu sakupilo se pedesetak naših "mladih" - neki već i bradati, pomalo trbušasti, drugi nosaju svoju dječicu, a treći se drže za ruke ..
Ako će se godina poznati po njenom početku- zaista su nam dobri izgledi.