Gdje sam? Skip Navigation Links Židovske općine (novo)
Loading
Ovo je probni tekst.
Radi se o židovskim općinama koje su postojale godine 1930. i osnovni podaci koji su navedeni datiraju iz tog vremena - iz publikacije koju su izdavali rabini. O žrtvama Holokausta i preživjelim Židovima u pojedinim općinama može se koristiti rubrika: Baza podataka - Žrtve i preživjeli, a literatura se može konzultirati u rubrici Baza podataka - Arhiva.

Zahvalni smo ako nam se pošalju dodatni podaci preko E-pošte.


Created by MapBuilder.net.
 

U Varaždinu se prvi Židovi pojavljuju 1771. godine, iako je tada Židovima bilo dozvoljeno da dolaze u Varaždin samo na sajmove, na tri dana. Varaždinski građani su tražili od gradskog poglavarstva da Židove istjeraju i da im se imovina zaplijeni.

Povjesničar Eventov navodi da je grof Erdödy uzeo šest židovskih obitelji pod svoje «okrilje» i smjestio ih u svom dvoru usred Varaždina. Još 1776. su Židovi robu na sajmove morali nositi na leđima («zu Fuss mit Pinkel»).           

Prvi popis od 13 židovskih obitelji na području grada Varaždina bio je 1790. godine i na taj su se popis trgovci Varaždina pozivali kada su tražili ograničenje broja Židova u gradu.           

Židovi su u prvo vrijeme mogli boraviti samo na području tzv. Vanjske Varoši, a tek su 1794. dobili dozvolu da se nasele i na jurisdikcijskom području Varaždinske tvrđe.   

Od njihovog dolaska. do izdanja Dekreta o naseljeniju Varaždinske Židovske općine, bilo je izdano šest naloga za izgon Židova, koji su ipak bili povučeni.

U Dekretu od 30. studenog 1811. (Einsiedlungs-Decret fuer Varasdiner Juden-Gemeinde) nabrojane su 23 obitelji koje borave na području gradske (Varoške) općine :

Rebeka Jakob Moisessohn,Regina Hirschel,Neufeld, Lobl Jakobsohn, Jakobus-sin, Hirschel Jakobsohn, Joseph Graf, David Kornitzer, Jakob Kohn, Joachim Koschut, Wolf Tenzer, Moses Steiner, Abraham Hirschel, Judas Singer, žena Jakoba Erlich, Simon Kuh, Moises Pscherhof, Abraham Kuh, Abraham Broch, Josef Pscherhof, Moises Blass, Israel Kuh i Wolf Singer. 

Njima  treba pribrojiti i 6 obitelji na području Starogradske općine (Tvrđe): Salamon Ehrlich, Moises Bluhweiss, Salamon Kuh, Joseph Braun, Isac Glauber i rabin Jacobus Anhalzer.           

Varaždinska židovska općina je u zajednici sa zagrebačkom židovskom općinom poduzimala znatne korake za poboljšanje položaja Židova npr. Podnesak Saboru od 28.svibnja 1839, u kojem se mole prava na posjedovanje imovine i bavljenje zanatima potpisali su «odani podanici općine zagrebačkih i varaždinskih Židova, također u ime ostalih hebrejskih općina u Hrvatskoj i Slavoniji» 

Godine 1848, u doba revolucionarnih promjena, i u Varaždinu su bile pobune protiv Židova, koje se optuživalo da podupiru događaje u Mađarskoj. Židovi su se obratili banu Jelačiću i nastaje prepiska u kojoj ban nastoji zaštiti Židove i «oštro zabranjuje svako odpravljanje Židovah u gradu ovom rodom i dugolietnim stanovanjem odomaćenih».
          

Godine 1802. je osnovana Hevra Kadiša koja se brinula za pokapanje Židova koji su se u prvo vrijeme imali groblje kod dravskog mosta. Dozvolu za svoje groblje Židovi u Varaždinu dobili su 1803. godine, kada je sastavljen ugovor po kojem će Židovska općina Gradu plaćati 20 forinti godišnje za 70 kvadrata «Klaffter» zemljišta. 

1810. je sagrađena mrtvačnica, a 1927. je posvećena ceremonijalna dvorana. U ratu je groblje devastirano, a danas je spomenik kulture.          

 U prvo vrijeme se za vjerske obrede koristila iznajmljena prostorija u varaždinskoj tvrđavi. Kasnije (1912) je mala sinagoga bila u današnjoj Kukuljevićevoj ulici, gdje je 1824. bilo izgrađeno mikve

Godine 1861. izgrađena je nova sinagoga na tzv. južnom grabištu (današnja ulica A.Cesarca) koja je devastirana 1941, a zgrada i danas postoji. 

Izgradnja sinagoge nije prošla bez otpora varaždinskih građana, koji su protestirali da «sidovski Narod vu gradu Warasdinu i cijeloj okolici ztanujući» želi izgraditi veliku «cirkvu» usred grada, a to je opasno za katoličku vjeru», pa je sinagoga zapravo izgrađena na drugom mjestu nego je prvotno bilo planirano.           

Židovska škola u Varaždinu je osnovana 1826. godine, prije škole u Zagrebu, imala je 65 đaka, a ravnatelj bio je Ladislav Ebner. Kasnije je spojena sa Općom pučkom školom, ali su djeca imala poduku iz židovske religije.           

Štampan je i posebni udžbenik (1887) za «porabu izraeličke školske mladeži katekizam Mojsijeve vjere od dr. H.Jakobija.

Godine 1931. Židovi su u Varaždinu primili pohvalni dekret zbog odličnog držanja prilikom gašenja požara u gradu.      

Židovi u Varaždinu su sudjelovali u društvenom i gospodarskom životu grada.

Nalazimo ih u humanitarnim društvima «Varaždinske dobročinstva složnosti», «Hrvatskog društva za bolesnike i sprovode», «Društvo za potporu uboge mladeži pučkih škola». Sudjelovali su u muzičkom životu grada ( pjevačka društva), dr. Ernest Krajanski bio je dirigent pjevačkog društva «Tomislav». Bili su osnivači i članovi i sportskih, muzealnih, vatrogasnih i društva liječnika (dr. Blau, dr. Taussig i dr. Glasgall).                        

Osobito je značajan doprinos Židova gospodarskom razvoju grada: Poznate su obitelji Leitner i sin ( trgovina pićem, 1830), Samuel Mosinger ( trgovima tekstilom), veletrgovina žitaricama (Broch i Deutsch); banka ( Grunwald i Schwarz); Pučka štedionica ( Mavro Schlenger); ciglane (Mavro Schlenger) . 

Nakon I. svjetskog rata jedan se dio Židova iseljava i između dva rata ima najviše malih obiteljskih trgovina (38).  Varaždinska tekstilna industrija, industrija svile, Vunatekstil i druge firme nalaze se pred II. svjetski rat.

Židovi su aktivni i u političkom životu Varaždina te ih nalazimo kao gradske zastupnike (Mavro Mosinger i Alber Leitner), i u izborništvu grada (Vjekoslav Leitner, Simon Deutsch i David Honnigsberg). Dr. Hinko Moses bio je podnačelnik grada a dr.Oskar Pulgram neko vrijeme ( 1938) i gradonačelnik.

List  «Hrvatske pravice» (tjednik Starčevićeve stranke prava) pokrenuo je 1907.dr. Vladimir Sachs ( koji kasnije odlazi u emigraciju sa Ivicom Frankom) Stranka i novine su bile u sukobu sa tzv. «koaliranim strankama» i njihovim časopisom «Naše pravice» (Magdić, Spitzer, Krizman). Dr. Hinko Hinković, pristaša Starčevićeve stranke također emigrira iz Hrvatske i 1915. je član «Jugoslavenskog odbora». Aktivan je bio i Lavoslav Plachte (imanje Budiščina) koji je dao prilog za gradnju Starčevićevog doma u Zagrebu.

Osnivanjem NDH i donošenjem rasnih zakona, Židovi Varaždina su obespravljeni, opljačkani , uhapšeni ( majprije pojedinačno) i odvedeni u koncentracijske logore., već u srpnju 1941.          

Odvedeni su najprije u Zagreb (sabirni centar) i zatim u Gospić te Auschwitz i druge logore. Žene i djeca su odvedeni u logor Loborgrad. Prema dokumentima Židovskog odsjeka u Varaždinu (1941) u logore je poslana odjeća za 59 muškaraca i 105 žena.          

Samo se mali broj varaždinskih Židova spasio -mješoviti brakovi, Mađarska, NOB.

Liste žrtava i preživjelih Židova Varaždina nalaze se u u rubrici «žrtve» na ovom WEB-u, a isto tako i Literatura koju smo koristili za ovaj prilog – u rubrici «arhiv».

 

Židovska općina Varaždin 1930.:

Židovsko groblje osnovano godine1810.
Sinagoga izgrađena godine1836. (preuređene 1862.)
Broj članova općine262
Broj "duša" (članovi i njihove obitelji)400
Broj djece u školama93
Broj liječnika3
Broj advokata8
Broj gradskih činovnika5
Broj mandatara u gradskom zastupstvu2
Predsjednik Židovske općinedr. Oskar Pulgram
Hevra kadiša, predsjednikHerman Hönigsberg
RabinJakob Kohn
NadkantorŽiga Vilković
Gospojinsko društvoZora Blau
Dobrotvorno društvoRudolf Glück
Cionističko udruženjeHerman Herzer


Broj Židova u Varaždinu prema popisima 1900., 1910., 1921., 1931. 1991. i 2001. godine



Sinagoga u Varaždinu