Novosti News
| 19.12.2012. 22:02 |
|
Posebni, jubilarni broj "Jevrejskog glasa"
|
U povodu proslave 120 godišnjice "La Benevolencija" izašao je posebni broj lista "Jevrejski glas".
Prenosimo uvodni članak Jakova Fincija o nastanku "la Benevolencije"
PRVIH 120 GODINA
Još u januaru 1892. sjela je grupa viđenijih ljudi i donijela odluku da formira društvo “La Benevolencija” za stipendiranje siromašnih, a talentovanih sefardskih mladića, bilo za zanate, bilo za visoke škole, koje tada u Bosni nisu postojale, ali bilo ih je u Carevini na nekoliko mjesta. Koncem 1892. održana je i Godišnja skupština, izabrano rukovodstvo, donesena pravila i
“La Benevolencija” je krenula u rad.
Već nakon desetak godina postignuti su impresivni rezultati sa desetinom jevrejskih studenata u Beču, Pešti i Pragu, sa blizu već 400 kalfi od kojih je nemali broj postao majstorima, jer je “Benevolencija” pored stipendije, organizovala za šegrte analfabetski tečaj, a nakon toga i obuku, pomalo iz
korespondencije, malo računa i knjigovodstva, ili današnjim riječnikom pravi kurs menadžmenta. Društvo je imalo stalne donatore, pa je iz tih sredstava
kupljeno zemljište u tadašnjoj (i sadašnjoj) Miss Irbina ulici pa je već 1902-godine počela da se gradi upravna zgrada Benevolencije.
Već 1908. društvo je prestalo biti društvo za stipendiranje sefardskih mladića i postalo Jevrejsko društvo za prosvjetu i kulturu, čime se granica između Sefarda i Aškenaza sasvim uklonila, mada je i prije toga bilo i aškenaskih stipendista. Djelatnost je proširena na cijelu Bosnu i Hercegovinu, a
značajne potpore su dobijali i Jevrejske studentske menze u Beču i Zagrebu.
Prvi svjetski rat je usporio djelatnost, jer su mnogi stipendisti otišli u vojsku, a nakon rata je u novoj Kraljevini naravno “La Benevolencija” nastavila da radi punom snagom. Formirani su pododbori društva u svim većim jevrejskim centrima u Bosni i Hercegovini (Banja Luka, Bijeljina, Tuzla, Mostar), a u manjim mjestima su postojali povjerenici koji su se trudili da sve teče besprijekorno....
Nažalost, sve što je dobro ne traje vječno, pa se tako i nad Evropu nadvio bauk novoga rata, a Jugoslavija je postala utočište izbjeglim Jevrejima iz Poljske, Češke, Austrije i Njemačke. Gotovo sva sredstva koja je imala na raspolaganju, organizacija je potrošila pomažući ovaj talas izbjeglica, koje su, što legalno, što ilegalno boravili u našoj sredini.
Na kraju, počeo je rat i u Jugoslaviji, i vrlo brzo je Sarajevo postalo sastavnidio Nezavisne Države Hrvatske. “La Benevolencija” je, kao i druge jevrejske institucije, dobila svog “povjerenika”, biblioteka je raznesena, dokumentacija i ono malo gotovine što je još ostalo na računima i u kasi je oduzeto..
Nakon oslobođenja 1945, gotovo svi preživjeli sarajevski Jevreji su se vratili kući. Amerika je bila daleko i zatvorena, Evropa razorena, a država Izrael još nije postojala. Među prvim poslovima je bilo obnavljanje rada “La Benevolencije”, ali kako je tada rečeno, možda je bolje da je nazovete “Sloboda”. Tako je jedno kratko vrijeme “Benevolencija” pod tuđim, a svojim imenom, pokušala da nastavi raditi, ali je sve to kratko trajalo, pa
je 1948, kao i sva druga društva i organizacije sa nacionalnim
predznakom jednostavno ugašena. Sve ono što je radila “La Benevolencija”, preuzela je na sebe Jevrejska opština, pa je tu bilo i kulturnih aktivnosti, bilo je i pomoći onima kojima je bila potrebna, ali sve to nije bila “Benevolencija”.
Onda su došle takozvane “demokratske promjene”, slobodni izbori u novembru 1990, da bi već početkom 1991. ponovo bila registrovana “La Benevolencija” kao Jevrejsko kulturno- prosvjetno i humanitarno društvo....
Početkom 1992. obilježili smo 100 godina rada La Benevolencije, pred prepunom salom Narodnog pozorišta, a tokom Sarajevske zime iste godine održali sedmodnevni program “Shalom Sarajevo – Jevreji voljenom gradu”.
U septembru 1992. smo obilježili 500 godina izgona Jevreja iz Španije..
“La Benevolencija” postala prva i jedina domaća humaniratna organizacija koja je potpisala ugovor sa UNHCRom, te dobila registarske tablice i kartice saradnika najveće svjetske humanitarne organizacije, zahvaljujući tome što je kod podjele pomoći jedino pitanje bilo “Šta vam treba?”, a ne tada uobičajeno šta si i kako se zoveš.
Danas, najviše brinemo o djeci i omladini, jer na njima sve ostaje. Ţežimo od njih da napravimo dobre ljude, svjesne toga da su Jevreji, da im pomognemo u stipendiranju njihovih studija....
Ali, zaustavimo se ovdje za prvih 120 godina, i mada je to kod
Jevreja ciljani kraj, mi se nadamo da će “Benevolencia” doživjeti
i preživjeti još najmanje 120 godina.
|
|
|
| | |
|