Podršku stavu židovske zajednice daje i Srpsko narodno vijeće, kao predstavnici jednog od naroda žrtava. Aneta Vladimirov, zamjenica predsjednika SNV-a, kaže: “Mnogo je načina kojima se mogu obilježiti dehumaniziranje i patnja svih onih koje je rasnim zakonima obilježio ustaški režim, među kojima i pripadnike/ce židovskog naroda na teritoriju tadašnje hrvatske države. U Zagrebu je nemali broj lokacija na kojima je moguće simbolički odati počast žrtvama. No nijedan od tih načina ne smije izdvajati žrtve niti ih deportirati izvan konteksta u kojem su njihovi životi i životi njihovih obitelji zavijek promijenili svoj tijek. Dakle, sjećanje na žrtve holokausta, genocida i porajmosa bilo gdje u Hrvatskoj, pa tako i u Zagrebu, moguće je isključivo iz one najteže i jedine odgovorne pozicije – iz zločina koje je ustaška država nad njima činila. Svaki drugi pristup ne odgovara povijesnim činjenicama, ali ni namjeri odavanja počasti žrtvama koje nisu imale izbora. Mi koji se sjećamo imamo izbor i u odnosu na to moramo i preuzimati odgovornost.”
Na pitanje je li itko iz Skupštine reagirao na dopis iz 2019., naslovljen na tadašnjeg predsjednika Skupštine Dragu Prgometa, Ognjen Kraus je odgovorio da nikakve reakcije nije bilo, kao niti na priopćenje poslano u javnost prošloga tjedna. “Niti je bilo reakcije niti nas je itko pokušao kontaktirati. Zapravo me to uopće ne čudi”, ogorčen je Kraus.
Protiv takve odluke, koju je većinom od 37 glasova donijela Skupština Grada Zagreba 4. lipnja 2019., glasalo je troje gradskih zastupnika iz lijevo-zelenog bloka – Rada Borić, Tomislav Tomašević i Zlatko Nikolić – smatrajući da se zapravo radi o spomeniku državnom revizionizmu.
Rada Borić iz Nove ljevice o tome je rekla:
“Mi smo se pobunili već kada se o tome raspravljalo u Gradskoj skupštini. Prvotna je cifra bila milijun kuna, a sada je narasla na šest milijuna. Toj se ideji nismo usprotivili zato što ne poštujemo žrtvu šest milijuna pobijenih Židova tijekom holokausta, već zato što smo smatrali da se podizanjem jednog takvog općenitog spomenika žrtvama holokausta zapravo nastoji zatrti, odnosno na neki način izbrisati, autohtoni hrvatski fašizam i ustašku zločinačku tvorevinu NDH, koja je prema vlastitim rasnim zakonima donesenim 1941. izvršila zločin ne samo nad desecima tisuća Židova, već i nad Srbima i Romima, koje je NDH također sustavno slala u logore i ubijala. Treba ponovo podsjetiti da je 1942. ministar unutarnjih poslova NDH Andrija Artuković proglasio židovsko pitanje riješenim. Smatram da će spomenik koji će građane Zagreba koštati šest milijuna kuna posve abolirati Hrvatsku, odnosno NDH, od fašističkih, ustaških zločina.”